U toj knjizi, pisac je opisao, Titov teror u Srbiji, koji je zatvarao i ubijao i srpske članove komunističke partije i Srbe, za koje je posumnjao i znao, da nisu poslušni i odani njemu Titi. Isti pisac u toj knjizi, nije opisao, POKOLJ, nad hrvatskim narodom, gdje su Koča Popović i Kosta Nadj, sa njihovim ''partizanima'' iz Srbije, zajedno sa Simom Dubajićem i njegovim ''partizanima'', preobučenim četnicima, poslje rata 1945.godine, sa naredjenjem takozvanoga Tite, pobili preko 300.000 Hrvata, pobivši i 601,hrvatskog katoličkog svećenika, sa zatvaranjem i mučenjem,hrvatskog Blaženika, Kardinala, Alojzija Stepinca.Srpski četnici, ubili su 43, hrvatska katolička svećenika.
Pisac ne opisuje, ubijanje,hrvatskih intelektualaca, ljevičara, DOMOLJUBA, sa podvaljenim bijegom iz Kerestinca, sa znanjem i naredjenjem takozvanoga Tite, da bi poslje njihove pogibije, taj Tito, iz Srbije u Hrvatsku poslao, Milentiju Popovića, da zajedno sa E.Kardeljom, vode komuniste u Hrvatskoj. Iz istih razloga, taj Tito, naredio je i ubijanje, Hrvata, Andrije Hebranga.
Živeći u Titovoj blizini i sa Titom u Beogradu, Srbi su znali i imalu su priliku pobliže upoznati, život Tite u srpskoj palači na Dedinju.
Pisac opisuje, da je takozvani Tito, uživao u glazbi,poznatih vrhunskih skladatelja, uživajući u društvu kraljevskih dvoraca, Engleske, Nizozemske,Danske, Belgije i carske Etiopije, koje je obasipao i darivao sa zlatnim nakitima, ukrašenim sa dijamantima i biserima, sa kojima je bio iskićen, na večeri, koju je engleska kraljica priredila, osobno za Titu, ''proletera'' u njezinoj kraljevskoj palači u Londonu. Uživao je svirati glasovir, sa ženom engleskog poslanika u Beogradu,kad su zajedno, sa ''četri ruke'', svirali, po tipkama glasovira.Uživao je u počasnim doktoratima znanosti, što je dobio od više desetaka stranih sveučilišta i pisac knjige HOŠTAPLER, naglašava, da sve to nije moglo stati u dušu i tijelo, jednog siromašnog kumrovečkog seljačića, koji po službenim podatcima, nije uspio završiti, obrtničku školu.
Iživljavao se je, na prisvojenim otocima Brijunima, samo za njega, za razonodu i zabave, gdje je ugostio razne državnike i poznate glumice, obavezno darivajući svoje goste sa skupim darovima i nakitima. Nedaleko od Brijunskog otočja u hrvatskom moru, sa naredjenjem, takozvanoga Tite, na jednom drgom otoku, na GOLOM OTOKU, kažnjenici logoraši, mnogi od njih, umirali su u mukama, gladni i žedni, radeći po suncu, koje su Titovi čuvari prisiljavali piti i svoju mokraču i jesti, svoj izmet. Dva otoka u hrvatskom moru, dva otoka, obadva u vlasništvu, takozvanoga Tite. Na jednom otoku, Tito, pred svojim poklonicima i ulizicama,koji su puzali pred Titinim ''božanstvom'', vjerujući da taj Tito uzdiže i mrtve i malo dalje,drugi otok, sa izmučenim logorašima, koji nisu prihvatili i priznali Titovo ''božanstvo'' i koji su na tome otoku, umirali od muka, sa umirućim jecajima, koji su dopirali do Brijuna, gdje je taj Tito uz glazbu, elegantno obučen, namirisan i dotjeran, sa uredjenim psima, napudranim pudlicama u njegovom krilu, uživao u kažnjeničkim mukama, kažnjenika, osudjenima i mučenima, jer se nisu pokorili, Titinom, ''božanstvu''. To je osobina zločinaca, monstera, krvnika i sadiste, uživati u mukama svoje žrtve.
Hrvatski narod, ima pravo i mora saznati i otkriti istinu o takozvanome Titi, koji je sa nacikomunističkim terorom, samoga sebe, uzdizao pred pokorenima u nedodirljivo ''božantvo'', uništavajući hrvatski narod u trajanju od 45 godina.
Pisac, knjige, HOHŠTAPLER, navodi, izkaze bečkog dnevnika ''Kurir'', što su te novine objavile 1980.godine, sa osobnim napisanim svjedočanstvom, katoličkog svećenika u Štajrskoj, Valtera Vinkmilera, predstojnika, samostana u Šlofergase 4, preminulog 1961.godine. U tome svjedočanstvu, svećenik V.Vinkmiler, napisao je sljedeće : “Tito je bio moj školski drug u benediktanskom konviktu, ''Sv. Pavao'' u Kernetenu. Njegovo ime medju nama bilo je Franc ali i Josip Ambroz a rodjen je u Beču. On je bio šarmantan mladić....nije imao prijatelja osim mene i moga brata Alfonza.Uživao je u lijepom oblačenju i uvijek je želio biti u centru pažnje.'' Svećenik V.Vinkmiler, dokazao je svoje svjedočenje sa slikama učenika gimnazije, ''Sv.Pavao'', na kojima je uslikan i Franc Ambroz, godina poslje, prozvani Tito. Radi sredjivanja nasljedstva od oca, braće, Vinkmilera, na sudu u Ptuju, braća Vinkmiler, sačuvali su dokumenat, zahvale braće Vinkmilera, što su uputili svome školskom prijatelju, FRANCU AMBROZU, zvanome Titi, radi njegove pomoći, za sredjivanje nasljedstva, na sudu u Ptuju. Pred smrt u ljubljanskoj bolnici, Franc Ambroz, zvani Tito, prema iskazima lječnika, govorio je u bunili isključivo, njemačkim govorom. Austrijski diplomata u službenoj posjeti u Beogradu, izjavio je, da Tito govori njemački, sa starim bečkim naglaskom.
Za hrvatski narod, značajno je svjedočanstvo, katoličkog svećenika Valtera Vinkmilera, sa kojim dokazuje, da je Franc Ambroz, prozvani Tito, rodjen u Beču.Na temelju istraživanja, dokazano je, da je majka, Franca Ambroza, rodjena Javršek, od oca Slovenca i majke Slovenke, iz sela Posedarje, žena Franje Broza iz Kumrovca, povremeno služila, kod bogatog bečkog trgovca, Samuela Majera, biološkog oca, Franca Ambroza, rodjenog u Beču, koji je svome sinu, Francu Ambrozu, omogućio školovanje u gimnaziji, sa imenom,''Sv.Pavao''. U bečkom arhivu, pronadjena je bolnička potvrda, gdje je zavedeno, da je 16.lipnja, 1892.godine u Beču, Marija Broz, rodjena u selu Posedarje, rodila, zdravo muško dijete. Postoje, različiti datumi, dana i mjeseca i mjesta, rodjenja, takozvanoga Tite, jer je njegova majka, nastojala sakriti, da je rodila sina u Beču.
Na temelju istraživanja, pisac knjige, HOHŠTAPLER, dokazuje, da je, Josip Broz, rodjen u Kumrovcu, po majci polubrat, Franca Ambroza, nestao u Rusiji i da je poslje smrti, Josipa Broza, njegov polubrat Franc Ambroz, rodjen u Beču, preuzeo i ukarao, prezime i ime, od svoga, po majci polubrata, Josipa Broza. Pisac u toj knjigi napominje sljedeće : “ Danas i ptice znaju da u vezi sa Brozom, kojega su Srbi dočekali sagnuti do zemlje i ispratili u suzama i u čije su se ime odrekli Boga, postoji mnoštvo nepoznanica.’’
U Srbiji, Srbi su 1990.godine u Užicu, srušili veliki spomenik, takozvanome Titi, sa kojim su u centru moći u Beogradu, vladali sa ''jugoslavijom'', za svoje srpske interese. Taj Tito i njegovi spomenici, po Srbiji, to Srbima, više nije potrebno. Poslje balkanskog ''samita'' u Zagrebu, Mesić je uzjavio da ''tu neće biti granica i tu će biti slobodan promet roba i ljudi'' i zaboravio je naglasiti i slobodan promet i korupcionaša, švercera, drogaša, prostitucije i ilegalnog prolaza, preko Hrvatske, ilegalaca iz Azije i Afrike u Evropu.
Mesić, se nastoji, igrati maloga ''tite'' ali bez uspjeha, jer je ta nakaza od države, nazvana ''jugoslavija'', za uvijek uništena. U Srbiji, zakonski, izjednačeni su četnici, sa srpskim partizanima, ljevičarima, sa rušenjem Titinih spomenika, dok u DRŽAVI HRVATSKOJ, društvo okupljeno oko Mesića i Račana, slavi takozvanoga Titu, FRANCA AMBROZA, sa čijim je naredjenjem, komunistička partija jugoslavije, izvršila, POKOLJ, nad HRVATSKIM NARODOM, pobivši preko 300.000 Hrvata i 601, hrvatskog katoličkog svećenika, sa mučenjem hrvatskog Blaženika, Kardinala Alojzija Stepinca.
Bez obzira, tko je srušio onaj spomenik u Kumrovcu, tu je srušen spomenik FRANCU AMBROZU, zvanome Titi, koji je ukrao i prisvojio ime i prezime, od svoga ubijenog polubrata, Josipa Broza. U Mariji Bistrici, prilikom proglašenja Blaženikom, mučenika Alojzija Stepinca, Sveti otac PAPA je poslao poruku hrvatskom narodu, da pevladamo tri zla prošlosti, nacizam, fašizam i komunizam.
Nacizam i fašizam su pobjedjeni ali komunizam u Hrvatskoj, koji se sakriva, pod komunističkim lažnim ''antifašizmom'' i koji se klanja, lažnom Josipu Brozu, monsteru ubojici Francu Amrozu, zvanome Tito i njegovom, za ministra Božu Biskupića, radi umjetnosti, spomeniku u Kumrovcu, taj komunizam u Hrvatskoj, još nije pobjedjen i osudjen, čije zločine, nad hrvatskim narodom, odobravaju, poklonici FRANCA AMBROZA, takozvanoga Tite.Oslobadjanje od monster ubojice, Franca Ambroza, zvanoga Tito, to je hrvatsko oslobadjanje od komunizma. To je oslobadjanje od Račanovog, centralnog komunističog komiteta, oslobadjanje od nasljedjene komunističke korupcije, oslobadjanje od nepostojećih Mesićevih, ''pokretanja resursa'', oslobadjanje od monster ubojice, Franca Ambroza, zvanog Tito, sa čijim monster imenom, Mesić i oni iza Mesića, nastoje i dalje, obmanjivati i zaustavljati DRŽAVU HRVATSKU.
Ante Kunek
26.siječnja,2005.godine
